SVETI ILIJA NA MORINAMA:
Slavi se u nedjelju pred Ilindan, ove godine 14. srpnja 2024. – 15. nedjelju kroz godinu, misno slavlje predvodio je don Stipe Gale, biskupijski kancelar u Mostaru u koncelebraciji je bio dr. don Milenko Krešić, prof. na Katoličkog bogoslovnom fakultetu u Sarajevu.
Okupio se lijep broj vjernika koji su došli na misno slavlje, na duhovnu okrepu, ujedno očuvati spomen na davna prijašnja vremena, spomenuti se života naših djedova i pradjedova, provesti dan u prirodi i gledati zemaljske ljepote koje se izmjenjuju na ovom mjestu a umiruju duh i tijelo.
U propovijedi se don Stipe osvrnuo na misna čitanja i Markovo evanđelje, koje je bilo baš prigodno za današnji dan i mjesto.
Vrijeme od poziva, slijedite me, sad prelazi u poslanje.
Isus šalje apostole, dva po dva, po svijetu, i kaže im da ne nose ništa materijalno, osim evanđelja i Božje riječi. Svi smo pozvani biti Božji poslanici. Ne samo svećenici i redovnici, već svi vjernici. Vjeru treba svjedočiti životom i djelom.
Osvrnuo se na današnji dan i vrijeme. Evo, danas se nas ovdje skupio solidan broj iako nema crkve, nema pravog oltara, ali ima spomen, ima poslanje, mi smo ti koji će slaviti Boga, svjedočiti njegovu vjeru i veličinu i sjećati se starih vremena, da se ovdje slavio Bog i sveta Misa.
Na kraju, molimo zagovor Sv. Ilije, da uvijek budemo Božji poslanici na zemlji, kao što smo to ovdje danas.
UKRATKO, PAR ZANIMLJIVOSTI O MORINAMA:
Crkva sv. Ilije Proroka na Morinama, rimokatolička crkva na Morinama, danas joj se još samo zna za mjesto. U njoj se duhovno opsluživalo uglavnom stočare koji su živjeli na planinama (Crvanj, Busovača, Morine, Somine, Orlovac itd.) i u kad je u isto vrijeme živjelo oko 800 katolika
Morine – krševita visoravan, gorsko područije u sjevernim dijelovima Hercegovine, pripada Republici Srpskoj, a udaljene su dvadesetak kilometara od Nevesinja prema Kalinoviku. Visoravan na nadmorskoj visini cca 1300 m.n.m. izmjenjuje se livadama, brežuljcima, goletima i šumskim područjima.
Poznate planine, na zapadu Crvanj, na sjeverozapadu Visočica, na sjeveroistoku Treskavica, na istoku Zelengora, na jugu ponornica Zalomka.
Ovo područje teritorijalno danas pripada Republici Srpskoj, kroz povijest su se mjenjale prilike društvene i političke pa tako i uprave nad ovom visoravni.
Bez obzira na politiku i političku moć upravljanja, ovo su područje do prije šezdesetak godina nastanjivali brojni Hrvati katolici, stanovnici Donje Hercegovine vijekovima su ljeti gonili stoku na ispašu na Morine i okolne planine.
U Vjesniku župe Hrasno objavljena su sjećanja Ilije Martića i Joze Papca, (Dumo i njegov narod – broj 7 od 1968. i broj 26 od 1979.), u kojima govore upravo o “vremenu koje fino bijaše”, o “zemaljskom raju”, vraćaju u vremena lijepog života Hrvata katolika na Morinama i okolnim planinama, kad život nije bio lagan, ali su obitelji bilo znatno sretnije, plodnije i radnije. Kad se posebno radovalo svetkovinama… Također, podatci Slavka Katića (Vrutak, 11., 2007, Zaboravljena groblja u planini, str. 23) upotpunjuju sliku o tim krajevima.
Katolička Crkva kroz povijest, određivala je posebne kapelane za ovdašnje Hrvate katolike, čak i u osmanskim vremenima. Na Morinama je 1859. katoličku vjeru svjedočio mučenik Marko Milanović kad je pogubljen dok je planištarski pješačio.
I prije gradnje crkve, ovdašnji katolički puk pohodili su redovito katolički svećenici po ovome planinskom prostranstvu. Još u doba Osmanskoga Carstva, kao i kroz povijest Katolička Crkva određivala je posebne kapelane za ovdašnje Hrvate katolike na Morinama, koji su katoličkom puku ondje nastanjenim vršili vjerske obrede.
Odlaskom Osmanlija i dolaskom Austro-Ugarske monarhije vjerske su se prilike izmijenila, osnovala se nevesinjska župa i započela gradnja filijalnih crkava.
Godine 1912. izgrađena je crkva na Morinama, djelo majstora Joze i Vidoja Vujinovića, koja je okupljala 800 katoličkih vjernika iz okolnih krajeva, više od 100 kućanstava. Gravitirali su joj vjernici iz mjesta Crvanj, Busovača, Morine, Somine i Orlovac.
Crkve sv. Ilije na Morinama danas nema, stradala je u Drugom svjetskom ratu. Ostao je samo spomen i pisano slovo šta je bilo sa objektom i zemljom koja je pripadala Crkvi. Cijelo vrijeme kroz povijest pa i danas u nedjelju pred Ilindan izađe svećenik zadužen za pastoral ove župe i slavi Sv. Misu povodom blagdana Sv. Ilije, zaštitnika ove visoravni.
Ove godine 2024., misno slavlje je predvodio don Stipe Gale, biskupijski kancelar u Mostaru u koncelebraciji je bio dr. don Milenko Krešić, prof. na Katoličkog bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Okupio se lijep broj vjernika koji su došli na misno slavlje, duhovnu okrepu, očuvati spomen na prijasnja vremena, spomenuti se života naših djedova i pradjedova, a ujedno provesti dan u prirodi i gledati zemaljske ljepote koje umiruju duh i tijelo.
U prilogu pogledajte fotografije, prirodne ljepote Morina: