ULOG, petak 26.07.2024. godine
Ulog, mjesto uz Neretvu, pripada Republici Srpskoj, u općini Kalinovik. Da bi došao u Ulog moraš preći makadamski put preko planinskog masiva Morine. Bez obzira na uvjete, prilike ili neprilike, svake godine se okupi velik broj vjernika koje slave i časte Sv. Anu, majku Blažene Djevice Marije, u čije ime je sagrađena i posvećena crkva u Ulogu.
1942. godine, na ovim prostorima ubijeno je i nestalo, bacanjem u hladnu Neretvu, mnogo župljana, među kojima i tek rođena djeca o čemu svjedoči Spomen-ploča postavljena u Uloškoj crkvi Sv. Ane. Katolici ovog kraja teško su stradali te kobne godine 1942., ubijeno je 18 osoba prezimena Konjevod i 1 osoba prezimenom Šutalo.
Razlog više da se na ovaj dan 26.07. svake godine, u Ulogu, okupi velik broj vjernika koji dođu da se prisjete žrtve i stradanja ovih ljudi, a ujedno mole blagoslov za svoju obitelj.
Ove godine 2024. okupilo se dosta vjernika koji su došli do filijalne crkve Sv. Ane, slaviti Sv. Misu i iskazati čast Sv. Joakimu i Ani, moliti se za stradale kao i za svoje obitelji i osobne nakane. Kao i obično, bude velik broj naših župljana.
Sv. Misno slavlje predvodio je Don. Tomislav Zubac, trenutno na službi u Vatikanu u državnom tajništvu, koncelebranti na Sv. misi su bili Don Stipe Gale, biskupijski kancelar i upravitelj župe Nevesinje, Don Mladen Šutalo, župnik u Neumu, Don Tomislav Ljuban, Župnik župe Sv. Matej Mostar i Don Vinko Raguž, župnik Hrasna i upravtelj Svetišta Kraljice Mira.
Don Tomislav je u propovijedi pričao o obitelji sv. Joakima i Ane, supružnicima, roditeljima naše majke Blažene Djevice Marije. Obitelj i supružnici koji vjeruju u Boga, vjeruju u obitelj, vjeruju jedno drugom. Bog ih u kasnim godinama nagradi roditeljstvom.
Ova obitelj je dobila svoje prvo dijete u poodmakloj dobi, u 60-tim godinama života. I zamislite, rodila se Marija, koja će poslije biti naša nebeska majka, majka koja će roditi našeg spasitelja Isusa. Dokaz da vjera, ljubav, povjerenje i vjernost urode plodom. Bili su dobrostojeći u tom vremenu i svoje dobro dijelili s ljudima i crkvom.
Joakim i Ana nisu gubili nadu kroz život. Živjeli su život pun molitve, pun vjere i nade. Za što ih je Bog nagradio novim životom. Bog je svakom čovjeku otvorio vrata raja. Trebamo se ugledati na vjeru ove obitelji, svjedočiti svoju vjeru primjerom i spoznati Božju dobrotu u konačnici. Zamolimo zajedno ovu Sv. Obitelj da nam budu uzor u životu, zagovornici, zaštitnici, dio naših obitelji, uzor kreposti i vrline koji ćemo oponašati i koji će nas voditi putovima vječnog spasenja.
